U Beloj sali KCK je 14.09.2017. godine održana promocija knjige *MostArijana* Arijane Lole Hinić. Knjigu MostArijana svoje članice Arijane Hinić objavilo je Udruženje pesnika Srbije – PoezijaSRB sa sedištem u Kruševcu. Promociju je zajedno sa Arijanom osmislila i vodila Jelena Đorđević. Poeziju iz knjige MostArijana kazivali su Milija Vuković, Arijana Hinić i Jelena Djordjević, a o knjizi je govorio predsednik Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB Ljubodrag Obradović. Autora i prisutne posetioce promocije pozdravio je Nenad Blažić – glavni i odgovorni urednik KCK. Za muzički trenutak su se svojski potrudile članice Pevačkog ansambla Lazarice iz Kruševca, koje su ovog puta imale drugačiji nastup, naime umesto u etno fazonu nastupile su sa pop pesmama. Pesmu iznenadjenja LOLA otpevao je Milan Milojević. Za realizaciju programa potrudio se Radivoje Simić urednik programa KCK.

Arijana Lola Hinić

Pevački ansambl Lazarice
Milija Vuković, Arijana Lola Hinić i Jelena Djordjević
Milija Vuković
Jelena Djordjević
Nenad Blažić
Ljubodrag Obradović govori o knjizi (prvi s leva)
Posle Mostara, Kruševac u duši – MostArijana Arijane Lole Hinić.
Poštovani prijatelji poezije i Arijane Lole Hinić, Dobro veče!
Meni je posebno drago da je Arijana Lola Hinić za izdavača svoje prve knjige odabrala Udruženje pesnika Srbije – PoezijaSRB čiji je i član.
Odaću vam jednu moju tajnu, koja i nije baš neka velika tajna, o tome kako ja u metodologiji pripreme za pisanje prikaza knjige poezije postupam. Prvo pročitam knjigu u celosti, a onda nastojim da odaberem tri upečatljive pesme koje na najbolji način reprezentuju bit stvaralaštva u toj knjizi. U ovoj knjizi Arijane Hinić mi to nije pošlo za rukom. Pažljivo selektujući pročitane pesme iz ove knjige koje su po mom filingu, odabrao sam ravno 15 pesama. I nisam mogao izbor nikako da suzim na tri, koje ću u prikazu citirati. A svestan sam da i ostale pesme u knjizi nimalo ne zaostaju za ovih petnaest koje sam ja odabrao.
To bez sumnje pokazuje da nikad nije lako napisati prikaz knjige poezije. Ako je knjiga osrednja, moraš se pomučiti da prikaz napišeš korektno, da autor a i čitaoci ne pomisle da knjigu isuviše i nepotrebno kritikuješ. Ako je knjiga odlična, kao ova Arijanina, onda su te muke još veće, kako da napišeš prikaz, a da ne ne izgleda da knjigu previše i neodmereno hvališ. Ali šta je tu je. Ja ne mogu, pobeći od sebe i istine kakvom je ja vidim. Ponoviću, Arijanina knjiga poezije je odlična, u šta će te se i sami uveriti večeras slušajuće njene stihove, a naročitu kad knjigu pročitate u intimi svoje sobe uz prikladnu muziku. I napravite svoj izbor od 15 ili više pesama. Videćete i osetiti da njeni stihovi zrače dubokim istinima, koja je ona proživela i okusila, pa nam ih sad, tako nesebično daruje. Ako Vas baš interesuje moj izbor tih 15 pesama, možete ih pročitati na portalu поезија.срб Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB, čiji je Arijana član, u članku pod nazivom *MostArijana*.
Ja vam večeras neću previše citirati njene pesme i tumačiti šta je pesnik, odnosno pesnikinja htela da kaže. Reći ću Vam samo jedan citat *Ima nekih tišina glasnijih od urlika i nekih noći svjetlijih od svitanja*. Oduvek sam mislio, a i danas mislim da o knjizi i pesnikovim istinama i životu najbolje govore same pesme. Zato nabavite svoj primerak knjige *MostArijana* i uverite se u to i sami…
Jer sudbina često režira naše živote na sebi svojsven način i velika nam je zabluda da se mi tu nešto pitamo. Ali… Ne treba se predaviti. Uvek postoji to ALI, koje nas pokreće u životu na borbu za opstanak. I Arijanu je pokrenulo. Titraji njene duše dali su joj mig kako da poezijom ulepša svakodnevicu i ne preda se čemeru. A Arijana je zaista imala peh da zbog poznatih ratnih događanja u Mostaru bude primorana da napusti svoj rodni grad i nastani se prvo u Beogradu, a zatim u Kruševcu, gde i sada živi. Ali… A možda to i nije bio peh, već je sudbina režirala da Arijana zavoli svog Kruševljanina, a tako i Kruševac… I tako svoj život obogati za još jedno iskustvo, koje joj se možda nebi dogodilo. Možda je Neretva reka njenog života, ali sad Morava i Rasina medje njene obale. Možda je sudbina baš htela da Udruženje pesnika Srbije – PoezijaSRB dobije za člana Mostarku kojom će se ponositi…
*Ima nekih tišina glasnijih od urlika i nekih noći svjetlijih od svitanja*.
U nastavku pročitajte 15 pesama koje sam ja odabrao
S NERETVOMTeći ću zelenooka ljepotice
tvojim venama,
tražiću svoje pretke,
hercege, plemiće,
sluge, robove.
Naći ću samo grobove
i skelete
s krša siva
i škrte zemlje hercegovačke.
PAMTIM
Pamtim svaki detalj
s obale lijeve.
Pećine, sunce i zeleno granje,
behar i šipke
iz avlija što vire.
Pamtim tebe, dragi,
i poljupce naše.
Zagrljaje tople,
milovanja
i poglede snene.
Pamtim mnogo toga,
a suze mi vrele
niz obraze teku.
Zašto da umrem
mladog života,
zar ljubav tvoja
pomoći mi neće?
TAJNA LJUBAVI
Samo će mjesec od porculana
znati tajnu ljubavi moje.
Samo on, prijatelj u noćima dugim,
praznim, teškim poput smrti.
A možda i kiša i suze,
niz prozorska okna sleđene.
Moju veliku tajnu ljubavi
skrivenu u vazduhu sna
samo za tebe.
Mostar, 09.02.1990.
POMOZI BOŽE
Preteško breme života nosim,
a borim se, borim.
Snagom što skupim,
vučem ga sa sobom.
Svakoga trena tu je,
kraj mene, u meni.
Ne vidim nigdje
svjetlosti tračak,
ni ruku da mi
teret skida.
Valjda sam slijepa.
Ili možda tako u životu treba.
Ne znam nikoga
ko teret nema.
Oni što odu ostave ga drugom,
i tako redom.
U beskraj se vuče,
pritiska, gura.
Gura sve dublje, sve dalje.
Ima li spasa?
Pomozi, Bože,
skini nam teret s griješnijeh duša.
Kruševac, 17.10.1996.
ČEZNEM LI
Čeznem li ja to za tobom, vodo moja
uzburkana od strasti,
kao što čeznem za brdom golim,
gdje kamen puca od vreline tijela.
Čeznem li to za zračkom onog toplog sunca,
koje se smije s našeg neba.
Čeznem…
Ubi me čežnja.
Kruševac, 12.2.2011.
PJESMA NADANJA
Ma srce je stijena, ne boj se,
i treba mnogo snage da se raspukne,
al’ duša je od stakla i ona će,
ako ne voliš me, da se raspadne.
Zato i postoji ovo nadanje
da pružićeš mi malo utjehe,
kad otkrijem ti snove svoje skrivene
i podam ove usne željne te.
I ruke što ih pružam, žele te,
sve su mi noći tako turobne,
samo da probudim tvoje sjećanje
na slatke male tajne ljubavne.
Ostaje mi samo ovo nadanje,
dok oko mene drugi brišu tragove,
da reći ćeš mi jednom- volim te!
18.2.2011.
KAD BIH SAMO…
Kad bih samo mogla
da vriskom poplašim ptice,
one zloslutnice s tvoga čela.
Kad bih samo pjesmom mogla
otjerati sumnju s tvojih ruku.
Kad bih samo snovima mogla
da vratim bar jedan dan.
Kad bih samo mogla,
k’o treptaj jutarnje magle,
da ti se privučem bliže.
Kad bih samo mogla…
Mogu li…
Ne, ne mogu.
Vrištim, pjevam, sanjam, treptim
ali ne čuješ.
JEDINO TEBE
Ne volim ovaj osjećaj beznađa,
kad šiba po duši.
Ne volim tišinu kletu,
previše para uši.
Ne volim ni riječi tvoje,
ako ništa ne kažu.
Ne volim ni sebe samu,
ovako ludu.
Ne volim danas nikog i ništa,
jedino tebe volim.
Kruševac, 12.3.2011.
SVJETLO DUŠI
Poput broda
u bespuću
životnoga okeana
ova duša
nekud plovi.
Plovi nekud sama.
Šibaju je vjetri
mnogi,
nose sad je
na sve strane.
Spuštena su
njena jedra,
lađa je što
ima mane.
Samo tebe
kad ugleda
usred tuge
i talasa,
kotvu svoju
želi dole
u toj luci spasa.
Da joj svjetlo
vječno budeš,
svjetionik njenog puta.
Da ti više nikad mlada
u bespuću ne zaluta.
A NIKAD ME NISI
Kako ću sada
napisati pjesmu
kad nema kiše,
ni mosta nema.
Kako ću sada
izreći mis’o,
kad tebe nema,
ni mene nema.
A bio je most
i bila je kiša,
kisnuli smo skupa,
žurili smo kući.
Ja sam htijela
da me ljubiš,
samo da me ljubiš,
nevino, dječje.
I da me voliš
baš na tom mostu,
baš na toj kiši…
A nikad me nisi.
SREĆA KAD POSTOJI
Ako je osjetiš,
da li je tvoja?
Ako je dodineš,
da li je tvoja?
Ako je želiš,
da li je tvoja?
Ako je imaš,
da li je tvoja?
Ili je s drugima dijeliš?
Sreću… Kada postoji.
Kruševac, 19.2.2012.
MOSTARSKA ZAKLETVA
Kaži u šta da ti se zakunem
i zakleću su
u kamen, u stijenu,
u mostove,
u Radobolju hladnu.
Zakleću se u Mahalu,
Carinu, Luku,
zakleću ti se
u sokak, u Šantićev park,
zakleću se da te volim.
Zakleću ti se
u Zvijezdare,
u Rondo,
u Brankovac,
u Musalu,
zakleću se da te želim.
Evo zakleću se
u Neretvu,
u Duradžik,
u Šuplju, u Gvozden,
u Pijesak ću se zakleti
da mi trebaš.
Zakleću ti se
u Hum, u Forticu,
u Mali kuk,
u bajame,
u šipke,
zakleću ti se u nebo,
u sunce,
u čelopek,
u demire,
zakleću se.
Zakleću ti se
u sve mirisne bašte,
u sve kiše mostarske,
u buru,
u jugo,
u sve degeneke
i sve liskaluke,
u rahmet dedin i
babin pokoj.
Evo zakleću se
da bez tebe ne želim.
MUČILA SE PJESMA
Krdila se svu noć
kao divlji konji,
galopirajuć’ umom
tražila put,
molila ruke da je puste nekud
da ugleda svjetlo, izađe na drum.
Zidine Vavilona
ravne joj nisu
s nebesa ničice padne na tlo
i čini se previše patetična
i mlaka,
a ja nikako ne dozvoljavam to.
I vraćam je iznova
negdje u dubine,
neka vrišti tamo gdje je neće čuti,
nek’ zgasne k’o vatra na kiši
i ne kvari masku na licu mom.
Kruševac, 5.5.2014.
NE ZAUSTAVLJAJ ME
Kao da bi riječ
išta promijenila,
zato šutim
u buri osjećaja.
Važan je samo
onaj tren
koji se desiti neće
u iščekivanju tame.
I kad krenem
ne zaustavljaj me,
nemaš prava
zaustaviti sreću.
Kruševac,11.8.2016.
IMA NEKIH
Ima nekih tišina
glasnijih od urlika
i nekih noći
svjetlijih od svitanja.
Ima nekih dodira
nježnijih od baršuna
i nekih riječi
jačih od čelika.
Ima nekih snova
življih od stvarnosti
i nekog ludila
ljepšeg od razuma.
Ima nekih trenutaka
vrijednijih od nas samih
i nekih ljubavi
dužih od života.
Ima…
Nekih…
Kruševac,14.9.2016.
Ljubodrag Obradović

Arijana Lola Hinić rođena je 9. novembra 1972. godine u Mostaru, u porodici Kandić. Usljed nemilih događaja, u maju 1992. godine napušta rodni grad, te se nastanjuje u Beogradu, a potom u Kruševcu, gdje neprekidno živi više od dvije decenije. Udata je i ima dvije kćerke. Pisanjem poezije i kratkih priča bavi se od rane mladosti. Posljednjih šest godina vrši funkciju sekretara u Pevačkom etno ansamblu „Lazarice“. Doživotni je zaljubljenik u rodni grad i on joj je neiscrpna inspiracija. Član je Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB sa sedištem u Kruševcu. Njeni radovi su objavljeni u školskim časopisima, te u časopisu PUTEVI KULTURE i zborniku MOSTAR MOJ GRAD.
Овај чланак прочитало је 147. посетилаца сајта
Skorašnji komentari